Dok je nacistička Njemačka nastojala eliminirati pojedince koji se nisu uklapali u njihovu viziju “idealne rase”, istovremeno su ciljali na kultiviranje superiorne “rase gospodara” na temelju vlastitih standarda. SS organizacija osnovala je Lebensborn, nacističku skupinu koju podržava država, s ciljem povećanja broja “arijevskih” rođenja i konačnog stvaranja superiorne rase.

Bilo je pitanje čistog preživljavanja za majke te djece da budu gorljive Hitlerove privrženice, ne ostavljajući im alternativu. Lebensborn je uključivao otmicu djece iz njihovih nordijskih i istočnoeuropskih obitelji, prisiljavajući ih da napuste svoje prijašnje identitete i ponovno se rode kao članovi Hitlerove mladeži. Bezbrojni pojedinci živjeli su u stanju obmane, otkrivajući svoje pravo podrijetlo, ako ikad, tek u zrelim godinama.

Što je zapravo bio Lebensborn? SS je vodio tajnu inicijativu poznatu kao Lebensborn, što u prijevodu znači “izvor života”. Ovaj program je imao za cilj promicanje rađanja između SS časnika i žena koje su ispunjavale kriterije genetske čistoće, posebno onih sa svijetlom kožom, plavom kosom i plavim očima. U biti, to je bio program osmišljen za pedantan uzgoj jedinki dominantne ljudske rase.

Kako bi povećali sudjelovanje u inicijativi Lebensborn, nacisti su širom Europe uspostavili rezidencije, koje se nazivaju i klinikama. Samo u Njemačkoj bilo je 10 objekata, dok je u osam zemalja bilo ukupno 26 domova. Neka od tih mjesta služila su kao stvarne ustanove za zbrinjavanje djece, dok su druga funkcionirala isključivo kao administrativni uredi. Među uključenim zemljama, Norveška se može pohvaliti najvećim brojem Lebensborn djece, s 250 omogućenih posvajanja, a za sva je bio potreban pristanak majki. Međutim, u nekim slučajevima majke nisu bile obaviještene o tome gdje su njihova djeca.

Tijekom razdoblja od 1936. do završetka Drugog svjetskog rata 1945., značajan broj dojenčadi, u rasponu od 6 000 do 8 000 (iako neki izvori sugeriraju mnogo veću brojku od preko 20 000), donesen je na svijet unutar granica Lebensborn klinike. Nakon završetka rata, te su osobe nastavile sa svojim životima, nesvjesne svog pravog naslijeđa sve do odrasle dobi. Među tim pojedincima, Anni-Frid Lingstad, poznata po svom angažmanu u švedskoj pop senzaciji ABBA, stoji kao najistaknutija osoba.

Lingstad, zajedno s drugom djecom sličnom njoj – produktima zajednica norveških majki i njemačkih SS očeva – suočila se s protjerivanjem iz svoje domovine, smatrana izdajicama zajedno sa svojim majkama. Većina žena koje su sudjelovale u Lebensbornu bile su neudane majke i od njih se zahtijevalo da ispunjavaju niz strogih kvalifikacija. Ovi zahtjevi nadilazili su samo posjedovanje plave kose i plavih očiju. Žene su morale pružiti dokaze da nemaju nikakve genetske abnormalnosti i podvrgnute su testiranju kako bi se potvrdilo da nemaju ni traga židovskog podrijetla.

Osim toga, morali su utvrditi identitet oca, koji je također morao ispunjavati iste kriterije plave kose, plavih očiju i odsustva genetskih poremećaja. SS je tražio pojedince koji su pokazali nepokolebljivu odanost nacizmu kao primarni faktor u procesu odabira. Ove su osobe bile izložene Hitlerovoj ideologiji tijekom svog boravka u klinici Lebensborn, iako je vrijedno napomenuti da je značajan broj žena koje su sudjelovale već bile vatrene pristalice Hitlera i da ih je SS angažirao zbog svoje lojalnosti. Ponekad bi žene stizale u Lebensborn već noseći dijete u sebi. Alternativno, bilo je slučajeva u kojima su žene bile posebno odgajane samo u svrhu reprodukcije.

Većinu tih žena zatrudnjele su SS časnice koje su već imale vlastite obitelji. Kako je izvijestio New York Times, Heinrich Himmler, vođa SS-a, aktivno je poticao te časnike na rađanje izvan braka, tvrdeći da nisu počinili preljub. Po njegovom mišljenju, oni su ispunjavali svoju dužnost u unapređenju njemačkog rasnog gospodarstva. Neudate žene koje su svojevoljno sudjelovale u programu s namjerom rađanja morale su potpisati dokument kojim se odriču svojih roditeljskih prava, čime su njihovi potomci zapravo postali vlasništvo države.

Posljedično, mnoge od tih žena nikada više nisu pogledale svoju djecu nakon prva dva tjedna njihova života. Hildegard Truc nikada nije doživjela nikakav sram ili žaljenje zbog svojih postupaka; prigrlila ih je svim srcem. – S obzirom na to da smo i otac mog djeteta i ja čvrsto vjerovali u značaj naših nastojanja, bili smo lišeni bilo kakvog srama i rezerve – rekla je. Nakon rođenja djeteta, Truc je donijela odluku da će prestati dojiti svog sina dva tjedna prije nego što se on razveo od nje.

Dijete je potom smješteno u specijaliziranu SS ustanovu, gdje je odgajano sa svrhom ispunjavanja Hitlerovog plana. Truc nikad nije imala priliku vidjeti svoje dijete ili se ponovno susresti s djetetovim ocem. Prava svrha programa Lebensborn ostala je obavijena velom tajne, zahvaljujući pedantnim naporima SS-a.

Djeca rođena u okviru ovog programa godinama su držana u neznanju o svojoj svrsi, au njihovim rodnim listovima namjerno su izostavljeni spomeni njihovih očeva. Dodatno, društvena stigma koja se vezuje za majke te djece dodatno je pridonijela zataškavanju ove neispričane priče. Odrastajući u poslijeratnom razdoblju, bebe čiji se identitet mogao utvrditi suočavale su se sa surovom realnošću isključenosti iz svojih zajednica. Zbog svog njemačkog podrijetla bili su stigmatizirani kao protivnici nacije.